"Get information and do business"
:Follow us
Follow us on Facebook Follow us on Twitter Follow us on Linkedin Follow us on Google+

Premala ulaganja u energiju

Published at: 8. vel. 2010.
izvor: Privredni vijesnik
Kanali:
Zemlje:

Oznake:
objavljeno od

Netržišne cijene energije domaćim energetskim subjektima ne omogućavaju dovoljnu dobit da bi ulagali, te odvraćaju od ulaganja inozemne investitore. Posljedica je smanjena sigurnost opskrbe, a na dulji rok i bitno povećanje cijena energije, tvrdi direktor Ekonerga Zdravko Mužek, voditelj izrade Strategije energetskog razvoja Hrvatske, piše Privredni Vijesnik.

Sabor je u listopadu prošle godine donio Strategiju energetskog razvoja Hrvatske. Cilj Strategije je, među ostalim, izgradnja sustava uravnoteženog razvoja odnosa između sigurnosti opskrbe energijom, konkurentnosti i očuvanja okoliša koji će hrvatskim građanima i gospodarstvu omogućiti kvalitetnu, sigurnu, dostupnu i dostatnu opskrbu energijom, kako je Privredni Vijesnik objavio.
Zdravko Mužek, direktor Ekonerga - Instituta za energetiku i zaštitu okoliša, kao voditelj izrade Strategije, kaže kako su za odgovarajuće pozicioniranje velikih energetskih projekata ključni jasna artikulacija interesa i pravodobnost donošenja odluka od nacionalnog interesa.

Gdje se Hrvatska, u energetskom smislu, nalazi u odnosu na ostale zemlje u regiji i Europi?
- Hrvatska je gotovo u potpunosti uskladila svoj zakonodavni i institucionalni okvir u području energetike s pravnom stečevinom Europske unije pa u tom smislu ne zaostaje za zemljama članicama. Ako govorimo o stvarnoj liberalizaciji energetskog sektora, što podrazumijeva tržišne cijene električne energije i prirodnog plina te nedovoljnu sigurnost energijske opskrbe, nisku energetsku učinkovitost, zastarjelost dijela energetskog sektora te nedostatne opće i posebne uvjete za privatne investicije u energetiku, dijelimo praksu zemalja Jugoistočne Europe, iako je stanje u nas bolje

Koje su prednosti, a koje mane hrvatskog energetskog sektora?
- Hrvatska je naslijedila relativno dobar, diverzificirani energetski sektor glede korištenih energijskih oblika. Zavidno je tehnološko znanje, gospodarski subjekti i ljudski potencijali u djelatnosti istraživanja te proizvodnje nafte i prirodnog plina kao i svim aspektima rada elektroenergetskog sustava. Domaća proizvodnja prirodnog plina i nafte, iako nedovoljna za pokrivanje vlastitih potreba, doprinos je sigurnosti energijske opskrbe i smanjivanju uvozne ovisnosti. Dobra je izgrađenost i povezanost prijenosnog elektroenergetskog sustava sa susjednim zemljama. Na žalost, uslijed nepravodobnih investicija u osuvremenjivanje i nove proizvodne kapacitete, sigurnost energijske opskrbe i učinkovitost energetskog sektora nije zadovoljavajuća. To se podjednako odnosi na kvalitetu rafinerijske prerade, sigurnost opskrbe električnom energijom i prirodnim plinom, kao i na učinkovitost energetskih sustava i objekata kod krajnjih potrošača. To stanje se neće tako skoro unaprijediti. U idućih pet godina ne može se računati na smanjenje uvoza električne energije, ali ni na povećanje diverzificiranosti podrijetla uvoznog prirodnog plina.

Koji su glavni koraci koje moramo poduzeti u nekoliko idućih godina kako bismo bili energetski stabilna, sigurna i neovisna država?
- Temeljni uvjet za promjenu stanja u energetskom sektoru i ostvarivanje nedavno usvojene Strategije energetskog razvoja Hrvatske jesu tržišne cijene energije, posebice prirodnog plina i električne energije. Kašnjenje s postupnim približavanjem tih cijena tržišnim razinama moglo bi dovesti do neželjenih lomova u energetskom sektoru.

Sa stajališta energetske učinkovitosti i smanjenja porasta potrošnje energije uvijek valja ponavljati možda već izlizanu frazu - cijena je informacija o tome kako se ponašati prema određenoj robi. Nikakve mjere države radi poticanja učinkovitog korištenja energije ne mogu kod depreciranih cijena energije, uslijed nedovoljnih cjenovnih pritisaka, dovesti do željenog ponašanja potrošača. Umjesto zaštite potrošača, posljedica je u pravilu povećani utrošak za energiju, preraspodijeljen na gospodarske subjekte ili socijaliziran na cijelo društvo. Razumljivo, dio žitelja ne može podnijeti povećanje cijena energije, pa je nužno kao dio socijalne politike (izvan gospodarskih zakonitosti energetske politike) odrediti minimum standarda koji mora biti dostupan svim građanima i u skladu s time osmisliti državne mjere za subvencioniranje građana "siromašnih energijom". Takve mjere traže uspostavu registra rizičnih skupina žitelja, kao preduvjeta učinkovite socijalne politike koja će omogućiti da državne potpore ostvare samo oni kojima je to doista potrebno.

Energetika kao temeljna poluga razvoja

Je li Strategija obuhvatila sve elemente
energetskog sektora u odgovarajućoj mjeri
i kako struka nalaže?

- Kao voditelj izrade Strategije mogu ustvrditi
kako je ona izraz mišljenja struke i rezultata
javne rasprave. Kod izrade ovakvih dokumenata
teško je očekivati da ne bude različitih stručnih
razmišljanja, ali i stavova koji polaze od legi-
timnih želja promoviranja različitih interesa.
Iako Strategija nužno daje i određene kvanti-
fikacije, one ipak nisu u prvom planu.
Strategija na novi način pristupa razvoju
energetike kao gospodarskoj djelatnosti
privlačnoj za domaća i inozemna ulaganja. Ako
će se dosljedno provoditi, a tu se poglavito
misli na ulogu države u razvoju zakonodavnog,
institucionalnog i administrativnog okvira i
stvaranju općih i posebnih uvjeta za inve-
stiranje u energetiku, energetika će zasigurno
biti temeljna poluga razvoja hrvatskog gospo-
darstva u idućem desetljeću.

Na strani sigurnosti opskrbe, posljedice netržišnih cijena energije mogu biti i teže. Hrvatski energetski sektor je podinvestiran. Netržišne cijene energije ne omogućavaju dovoljnu dobit domaćim energetskim subjektima da bi bili u stanju financirati potrebne investicije, ali i odvraćaju inozemne investitore od ulaganja. Posljedica je smanjena sigurnost opskrbe, a na dulji rok i bitno povećanje cijena energije jer su sigurnost opskrbe i dovoljna ponuda uvjet za funkcioniranje energijskog tržišta.
Iako to nije bila njena zadaća, Strategija energetskog razvoja Hrvatske je procijenila da bi ulaganja u hrvatski energetski sektor u idućih dvanaestak godina iznosila oko 15 milijardi eura. Sve te investicije pridonose sigurnosti i konkurentnosti hrvatskog energetskog sustava, ali nisu u isključivoj svrsi opskrbe hrvatskih potrošača. Polazište je bilo da Hrvatska kao mala pa stoga, poradi svojega razvoja, nužno i otvorena zemlja, iskorištava svoje prednosti kako bi bila atraktivna za investicije u energetiku.

Koji dio energetskog sektora u nas pokazuje potencijal za iskorak u regiju?
- S obzirom na jedinstveno energijsko regionalno tržište i jedinstveno tržište EU-a, svaki energetski objekt izgrađen u Hrvatskoj imat će konkurenta iz te poslovne okoline i obratno. Nužno je stoga da država omogući investitorima izgradnju takvih objekata koji će biti regionalno konkurentni, a investicijska odluka i rizik su na strani investitora.
Tranzitni energetski sustavi poput plinovoda, naftovoda i prijenosnih elektroenergetskih mreža su sui generis regionalni projekti. Međutim, i terminali ukapljenog plina (kako prirodnog tako i naftnog), veći elektroenergetski objekti (ako će moći regionalno konkurirati) i osuvremenjeni rafinerijski kapaciteti imaju mogućnost za iskorak u regiju. Ako ti objekti neće moći konkurirati u regiji, pitanje je kakva će im biti sudbina i na domaćem tržištu.

Kakva je slika Hrvatske ako govorimo o obnovljivim izvorima energije?
- Svaki izračun potencijala će pokazati kako je obnovljivim izvorima energije (OIE) moguće zamijeniti sve fosilne oblike energije. Međutim, osim obuzdavanja emisija stakleničkih plinova i sigurnosti energijske opskrbe, jedan od temeljnih ciljeva razvoja energetskog sustava jest da gospodarstvo opskrbljuje energijom po cijenama koje će mu omogućiti konkurentnost, a žitelje cjenovno dostupnom energijom.
Hrvatska je, kao buduća članica EU-a, preuzela iznimno zahtjevne obveze o uporabi obnovljivih izvora energije i unijela ih u Strategiju energetskog razvoja. Pri tome je Strategija kao jedan od temeljnih ciljeva razvoja OIE istaknula porast zaposlenosti i domaće dodatno stvorene vrijednosti kod izgradnje i eksploatacije OIE. U skladu s tim, u Programu provedbe Strategije i u ukupnoj energetskoj, industrijskoj i drugim politikama treba poći od posebnosti Hrvatske i forsirati one OIE koji najbolje udovoljavaju proklamiranim europskim ciljevima - domaćem tehnološkom razvoju, zapošljavanju i gospodarskom rastu te smanjenju uvoza energije.

Može li hrvatsko gospodarstvo pružiti odgovarajuće tehnologije kojima bismo našem energetskom sektoru, ali i gospodarstvu, dali dodanu vrijednost te tako konkurirali na regionalnom, ali i europskom planu?
- U razvoj energetskih tehnologija ulažu se u svijetu golema sredstva. I ovdje vrijedi ona "koliko para, toliko muzike". Samo u Njemačkoj trenutačno na razvoju tehnologija za proizvodnju električne energije putem fotonaponskih ćelija radi više istraživača nego što ih je u svim hrvatskim institutima prirodnih i tehničkih znanosti zajedno.
Iako su naše mogućnosti ulaganja u tehnološki razvoj ograničene, postoje brojne niše gdje se može držati korak s razvijenim svijetom. Kod izgradnje većine energetskih objekata hrvatsko gospodarstvo može participirati s visokim udjelom od 40 posto pa čak i 100 posto (na žalost, ta je participacija bitno manja kod većine OIE). U području te svoje konkurentnosti, razvojem izvrsnosti i tehnološkim razvojem zasigurno domaće gospodarstvo može unaprijediti svoju poziciju i na svjetskom tržištu.

Get market info about
Do business in
You want to read more about other markets?

Please choose the country you are interested in:


zatvori x

This site in other countries